“Propovjedanje traži pripremu, duboku pripremu u molitvi, u Bibliji, ali i u drugim izvorima. Često koristim komentare, leksikone, enciklopedije prilikom pisanja, čitam teologe i propovjednike koji su o toj temi pisali prije mene. Kada propovjedam, trudim se da budem jasan, ali ne i površan – ne pojednostavljujte teška pitanja koja Biblija postavlja. Usmjeravajte, ali ostavite da oni koji slušaju i sami o svemu promišljaju… Razmišljam o poruci koju mi Bog daje za zajednicu, kako da rastemo u Kristu Isusu, u ljubavi jedni prema drugima? Za takvu propovjed nekada treba i 15-20 sati. Sporost je potrebna, jer tada na postavljena pitanja, “što tekst govori?”, pronalazim poruku za mene, za Božji narod. Vraćam se često na povijest i kontekst u kojem je tekst nastao, pitam se što se događalo i zašto, pogledam zapise na izvornim jezicima, usporedim prijevode. Često se molim Bogu da mi da razumijevanje i vodstvo Duha Svetoga. Pazim na strukturu propovjedi, da ima početak, sredinu i kraj, i na poruku za vjernike. Pazim na vrijeme. Preduge propovjedi često slušateljima oduzmu „osnovnu bit“ poruke. Pazim na primjenu: između biblijskog teksta i onoga danas je pitanje primjene: Biblija je aktualna za sva vremena, što govori nama danas? No, i ovdje sam pažljiv. Biblija je Božja riječ i ne uzimam olako pravo interpretirati. Pozvan sam da učim. Propovjednici su pozvani da cijeli svoj život uče, inspirirani Bogom i vođeni Duhom, da rastu u svojoj vjeri i znanju i da to prenesu vjernicima. Zato je teološko obrazovanje važno. Samo nastavite hrabro dalje!”
